Naša velika plava lopta puna je biloške raznolikosti. Pogledate li samo drvo života uočit ćete mnogostruke grane koje se šire sve dalje i dalje, a kada bismo krenuli na to drvo upisati svaku i najmanju podvrstu i podrod dobili bismo sistem neviđenih razmjera.
Panda, Foto: Hung Chung Chih/Shutterstock
Međutim, je li biološka razniolikost na planetu neiscrpna? Svakako da nije. U 21. vijeku suočeni smo sa šokantnom činjenicom koja oduzima dah kada prvi puta na nju naiđete. Samo u ova 24 sata izumrijet će širom svijeta 150 vrsta i tako iz dana u dan. Jesmo li, kao jedina bića na planeti koja imaju moć usporiti ili zaustaviti ovaj negativni trend, podbacili ili se tek budimo iz dubokog sna u kojem nismo bili ni svijesti svog uticaja na ravnotežu ekosistema?
Vratimo se na tren na razgranato drvo života. Nije li nelogično rezati upravo granu na kojoj sjedimo? Upravo to i činimo jer ćemo se naći u situaciji gdje za rastuće svjetsko stanovništvo više neće biti hrane. I danas se već borimo sa problemom gladnih i onih koji nemaju pristup čistoj slatkoj vodi sigurnoj za piće.
Iako je već Darwin govorio o opstanku najjačih i najprilagođenijih, nije na ovo mislio. U njegovom svijetu prirodnog odabira opstaju najjači od određene vrste čime se osigurava nastavak vrste sa najboljim mogućim osobinama koje može imati. No ni najjači ris, takođe jedna od uroženih vrsta, ne može se nositi sa dramatičnim smanjanjem staništa ili golemim zagađenjem.
Elsa Nickel iz njemačkog Saveznog ureda za životnu sredinu naglasila je kako je ugroženo čak jedna trećina svih biljnih i životinjskih vrsta. Izumiranje ovih razmjera može se usporediti samo sa periodom masivnog izumiranja dinosaura. Možda se ipak radi o prstu prirode koji čisti stare vrste kako bi napravio mjesta za nove ali čini se da je najbitniji prst ovdje ipak ljudska intervencija. Vrijeme je da se počnu donositi bolje i pametnije odluke kako se ne bismo jednoga dana našli kao Pale sam na svijetu, naravno ako u procesu ne uništimo i sami sebe.
Нема коментара:
Постави коментар